Tiha soba i 4:00 na satu računala
Riječima misli ne mogu izreći.
Tiha soba i 4:00 na satu računala
A ja sam izgubljen u mislima umoran
Tiha soba i 4:00 na satu računala
I nema više onog duhanskog dima
Tiha soba i 4:00 na satu računala
Miris je opor, težak i slab
Tiha soba i 4:00 na satu računala
Trebao bih spavati
Tiha soba i 4:00 na satu računala
Riječima misli ne mogu izreći.
Jutro dočekujem u ravni gdje mašta vlada
Siguran da će pjesak otpuhati vjetar;
Svako zrno me grebe i smeta, a na iskušenju
Sam i to ne smijem pokazati.
Zgrabio bih ga u šake, bacao posvuda
Maknuo sa prima materie
Koja besćutno proteže svoje principe prema
Vani, onome što mi imanira, a moje nije.
Vrenje bih zaustavio, da želudac mi više
Ne pati – simpatično, čini mi se da je to u redu.
Volim se utapati u noći tuge
Hladnoj kiši očaja
Sažaljevanje prati kao tmine sluge
Mjesec ne gubi sjaja
Kao tužan majčin zagrljaj
Kao inspiracija koja ne popušta
Kao isčekivati kraj
Pred ponor u očaju koji se spušta
Nad mene oput jonske sjene
Demona japanske kulture
Suđenice, proklete žene
Tinkture crnila, ugodno breme
Poput kojeg postajem
Jednom kad zakoračim.